Svi obveznici fiskalizacije trebaju prema članku 11. st. 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom internim aktom (odluka, pravilnik, rješenje ili sl.) urediti pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora te dodijeljene oznake poslovnih prostora, a posebni interni akt donosi se i za blagajnički maksimum.
Temeljem Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, svi obveznici fiskalizacije od 1. siječnja 2013. obvezni su internim aktom utvrditi visinu blagajničkog maksimuma. Svota blagajničkog maksimuma najveća je svota gotova novca koja može ostati u blagajni na kraju dana. Visinu blagajničkog maksimuma, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona, određuje obveznik fiskalizacije samostalno internim aktom, sukladno potrebama poslovanja i uvjetima sigurnosti, ali najviše do propisanih svota.
Mjerila za određivanje iznosa do kojeg može glasiti blagajnički maksimum obveznika fiskalizacije je veličina obveznika fiskalizacije sukladno odredbama Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva.
Temeljem toga kriterija obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum najviše u iznosu od:
- mikro subjekt i fizičke osobe - 10.000,00 kuna,
- mali subjekt - 30.000,00 kuna,
- srednji subjekt - 50.000,00 kuna.
Obveznik fiskalizacije treba čuvati te interne akte u svojim poslovnim prostorijama, a predočuju se samo za potrebe poreznog nadzora.
